30. rujna, Crkva slavi svetog Jeronima, jednog od najvećih poznavatelja Svetoga pisma i crkvenih naučitelja. Posebno je povezan s našim krajevima, a štuje se i kao zaštitnik Dalmacije.
Sveti Jeronim rodio se oko 345. godine u Stridonu, mjestu koje se nalazilo na području tadašnje rimske Dalmacije. Sam Jeronim smatrao se Dalmatincem, a uz njega se veže i poznata izreka: „Smiluj mi se, Bože, jer sam Dalmatinac!“, kojom se, prema predaji, osvrtao na vlastiti temperament.
Njegovi roditelji bili su kršćani, ali Jeronim nije bio kršten kao dijete. Kao mladić odlazi u Rim gdje se posvetio školovanju, osobito govorništvu, te ondje prima sakrament krštenja.
Od života u Rimu do potpunog predanja Bogu
Jeronimov život nije od početka izgledao poput života velikog sveca. U mladosti je upoznao i uživalački način života tadašnjeg Rima, ali njegov se život postupno počeo mijenjati.
Godine 367. napušta Rim i odlazi u Trier, gdje se susreće s redovničkim načinom života. Čitanje životopisa svetog Antuna Pustinjaka ostavilo je na njega snažan dojam.
Put ga je kasnije odveo u Antiohiju, gdje ga je biskup Paulin zaredio za svećenika, a potom i u Carigrad. Ondje se susreo sa svetim Grgurom Nazijanskim, koji je snažno utjecao na njegov teološki razvoj.
Čovjek koji je život posvetio Svetom pismu
Godine 382. Jeronim se vraća u Rim, gdje postaje tajnikom pape Damaza I. Upravo će razdoblje njegova života povezano s proučavanjem i prevođenjem Svetoga pisma ostaviti neizbrisiv trag u povijesti Crkve.
Jeronim je predano proučavao biblijske jezike i radio na latinskom prijevodu Biblije. Prijevod koji se povezuje s njegovim radom postao je poznat kao Vulgata i stoljećima je imao iznimno važno mjesto u zapadnoj Crkvi.
„Tko ne poznaje Pisma, ne poznaje Krista.“
— sveti Jeronim
Upravo ova rečenica možda najbolje sažima ono čemu je posvetio velik dio svojega života. Za Jeronima Sveto pismo nije bilo tek knjiga koju treba proučavati, nego mjesto susreta s Kristom.
Posljednje godine proveo je u Betlehemu
Nakon smrti pape Damaza I. Jeronim napušta Rim i odlazi na Istok. Na kraju se nastanio u Betlehemu, gdje je osnovao muški samostan koji je i sam vodio.
Ondje je nastavio proučavati Sveto pismo, prevoditi i pisati komentare pojedinih svetopisamskih knjiga. Među njegovim značajnim djelima nalazi se i De viris illustribus („O slavnim muževima“).
Pred kraj života bio je iscrpljen i narušena zdravlja. Preminuo je u Betlehemu 30. rujna 419. ili 420. godine. Crkva upravo 30. rujna slavi njegov liturgijski spomendan.
Molitva svetom Jeronimu
Na današnji dan možemo posebno moliti da nam, po primjeru svetog Jeronima, Bog probudi veću ljubav prema svojoj Riječi i želju da je ne samo čitamo, nego po njoj i živimo.
Bože, svetog prezbitera Jeronima obdario si nježnom i živom ljubavlju prema Svetom pismu. Daj svome narodu da se obilnije hrani tvojom riječju te u njoj nađe život.
Po Gospodinu našem, Isusu Kristu, Sinu Tvome, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.
Sveti Jeronime, moli za nas!
bogjetu.com