Svetkovina Božjeg milsorđa – Bijela nedjelja
Bijela nedjelja je prva nedjelja poslije Uskrsa. Kod nas se još nekad nazivala Mali Uskrs. Ime Bijela nedjelja dolazi po katoličkoj tradiciji od bijele odjeće koju su nosili katekumeni – novokrštenici u prva kršćanska vremena.
Tada je bijela odjeća bila vidljivi znak primljenog sakramenta krštenja u Vazmenoj noći, a označavala je u crkvi da je nositelj bijele odjeće novokrštenik iz vazmene noći, vazmenog bdjenja. Tu bijelu haljinu odrasli su novokrštenici nosili od Velike subote, dakle od Uskrsa, pa sve do druge uskrsne nedjelje, ili Bijele nedjelje.
Danas se prva nedjelja poslije Uskrsa, od 2000. godine, od godine Velikog jubileja zove „Svetkovina Božjeg milosrđa“. Sveti papa Ivan Pavao II. je 30. travnja 2000. godine, na dan kanonizacije svete Faustine, nedjelju iza Uskrsa proglasio Svetkovinom Božjeg milosrđa za cijelu Rimokatoličku crkvu.
Tko je bila sestra Faustina?
Sveta sestra Faustina Kowalska – poljska katolička svetica. ( rođena u Glogowiecu kraj Lodza – Poljska, 25. kolovoza 1905. – a umrla u Krakovu 5. listopada 1938.) Beatificirana, – ili proglašena je blaženom 18. travnja 1993. Kanonizirana – ili proglašena svetom je 30. travnja 2000. Njezin spomendan se slavi 5. listopada.
Kratki životopis sestre Faustine
Rođena je i krštena pod imenom Helena. Bila je treće dijete u siromašnoj poljskoj obitelji s desetero djece. S dvadeset godina, stupila je u kongregaciju Gospe od Milosrđa. Redovničko ime joj je bilo Marija – Faustina.
Imala je brojne izvanredne Božje milosti, Božje darove ( poput dara kontemplacije, skrivene stigme, apsolutne intuicije, dar proricanja, prostorno i vremenski udaljene vizije, pogotovo umirućih grešnika, te čitanje ljudskih srdaca.
Ona je postala apostol Božjeg milosrđa i veliki molitelj za spas grešnika, koje nije nikada tijekom svog života ispuštala iz svojih molitava i prošnji samome Isusu. Isus je nadahnuo sv. Faustinu da cijelom svijetu približi i navijesti Božju ljubav, da izmoli Božje milosrđe za cijeli svijet.
Između ostaloga po novim oblicima štovanja Božjeg milosrđa preporučenim od Isusa nastala je slika milosrdnog Isusa s potpisom: “Isuse, uzdam se u Tebe”. Ta čudotvorna slika koju je sam Isus osobno zahtijevao da se naslika po naputcima sv. Faustine i da se raširi po cijelom svijetu je njegova objava kojom se često prikazivao Faustini.
Prikazuje milosrdnog Isusa iz čijeg srca izlaze zrake u vidu krvi i vode i izlijevaju se na cijeli svijet. Lijeva Isusova ruka je na njegovim prsima, a desnom blagoslivlja.
Sam je Isus obećao preko s. Faustine štovateljima te slike i pobožnosti pred slikom slijedeće:
“Obećavam da se duša koja bude štovala ovu sliku neće izgubiti. I obećavam joj već ovdje na zemlji pobjedu nad neprijateljima, a osobito u času smrti.”
– Isus se sestri Faustini ukazivao gotovo kroz cijeli njezin redovnički život, sve do smrti, o čemu je pisala u svom Dnevniku koji je nevjerojatna bogata, duhovna ostavština ljudima do kraja svijeta. Pisanju knjige se sv. Faustina opirala, i u svojoj poniznosti je nije htjela pisati…jer je bila gotovo neuka žena.
– Ali na inzistiranje samog Isusa bilježila je njihove razgovore, osobne vizije u pet “malih bilježnica” – kako ih je sama nazivala.
U modernom dobu nisu zabilježena tako detaljno, toliko redovita i živa mistična iskustva sa samim Spasiteljem kao tamo, u tom Dnevniku. Kao ni mistično stanje ljudskoga duha, što se vidi i iz nevjerojatnih pjesama koje s lakoćom piše neuka, jedva pismena žena sa sela.
Tamo, u tom Dnevniku joj je Isus između ostalog prorekao Drugi svjetski rat, te dolazak pape Wojtyle (Ivana Pavla II.) kao “sjajne zvijezde s Istoka”. Prenijela nam je preko svog Dnevnika vrijedno i značajno iskustvo pakla i Sotone koji joj se također ukazivao više puta kao i nekim drugim svecima i misticima iz povijesti spasenja.
Dvije glavne teme pobožnosti Božjem milosrđu su dva vidika duhovnosti
1) Potpuno povjerenje u Isusovu beskrajnu dobrotu…..
2) Pokazivanje našeg osobnog milosrđa drugim ljudima poput slapova Božje ljubavi prema bližnjemu.
Ili
1) Iskazivanje čvrste osobne vjere da je Bog beskrajno dobar, da rado i milosrdno prašta.
2) Mi kao vjernici trebamo pokazivati osobno milosrđe prema svim ljudima ( pogotovo prema onima koji griješe, prema onima koji su u teškom grijehu).
3) Ta dva osnovna načela Božjeg milosrđa katoličke duhovnosti su vidljiva iz uzor molitve svete sestre Faustine.
U tom duhu bi i mi trebali moliti i djelovati kao vjernici.
MOLITVA SESTRE FAUSTINE – u duhu dva duhovna načela
O moj Isuse, promijeni me u Sebe, jer Ti sve možeš!
Toliko često kao što dišu moje grudi, toliko često kao što bije moje srce, toliko često kao što krv pulsira mojim tijelom, toliko tisuća puta slavim Tvoje Milosrđe, o Presveto Trojstvo.
Želim se sva pretvoriti u Tvoje Milosrđe da bih tako bila tvoja živa slika.
O, Gospodine, ovo najveće Božje svojstvo, Tvoje neizmjerno Milosrđe, neka dospije do mog bližnjeg kroz moje srce i moju dušu.
Pomozi mi, o Gospodine, da moje oči gledaju milosrdno, da nikada ne sumnjičim i ne sudim po vanjštini, nego spoznajem što je lijepo u dušama mojih bližnjih i pomažem im.
Pomozi mi, da moje slušanje bude milosrdno, da budem naklonjena potrebama svojih bližnjih, da moje uši ne ostanu ravnodušne za boli i žalopojke bližnjih.
Pomozi mi, Gospodine, da moj jezik bude milosrdan, da nikad prezirno ne govorim o svojim bližnjima, nego da za svakog imam riječ utjehe i praštanja.
Pomozi mi, Gospodine, da moje ruke budu milosrdne i pune dobrih djela, da svojim bližnjima činim samo dobro, a teže i mučnije poslove uzimam na sebe.
Pomozi mi, da moje noge budu milosrdne, da mojim bližnjima žure uvijek u pomoć i svladavaju vlastitu iznemoglost i umornost.
Moj pravi odmor neka je u službi bližnjima.
Pomozi mi, Gospodine, da moje srce bude milosrdno, da osjećam sve patnje bližnjeg, da nikom ne uskratim svoje srce, da iskreno susrećem i one za koje znam da će zloupotrijebiti moju dobrotu.
Ja sama zatvorit ću se u Srce Milosrdnog Isusa.
O vlastitim patnjama šutjet ću.
O, moj Gospodine, neka Tvoje Milosrđe počiva u mom srcu.
Ti Sam zapovijedaš mi da se vježbam u tri stupnja milosrđa:
Prvo: djelo milosrđa – svake vrste.
Drugo: milosrdna riječ – što djelom ne mogu izvršiti neka se ostvari riječima.
Treće: molitva – što ne mogu ostvariti ni djelom ni milosrdnom riječju, to uvijek mogu molitvom.
Svoju molitvu proširujem tamo, kamo ne mogu dospjeti tjelesno.
O moj Isuse, promijeni me u Sebe, jer Ti sve možeš.
Tako nastojmo moliti i mi, poput sv. Faustine Kowalske. Amen.
Za portal “Bog je tu” napisao vlč. Vladimir Trkmić.