Kad se sve čini bezizlaznim tada je vrijeme za povjerenje u Boga koji zna što je najbolje za tebe.
Što je ono najvažnije u našem životu? Je li to naša sreća, naša ispunjenost, naš posao, uspjeh? Jesu li to naša djeca, naš muž ili žena? Je li to naše zdravlje? Je li to sâm naš život?
Prorok Ezekiel nam ukazuje na činjenicu da će sve jednom proći, da će svo naše bogatstvo nestati, da ćemo jednog dana postati samo kostur za kojega možda neće nitko znati ni čiji je niti će ikoga biti briga.
Ali i tada, Bog će znati tko smo. I tada će nas Bog voljeti kao svoju djecu.
„Ako bi koja majka i zaboravila svoje dijete, ja tebe zaboraviti neću.“
Tada nam neće biti važno jesam li bio uspješan na poslu. Neće biti važno što moja svekrva misli o meni. Neće biti važno kakav odnos imam sa svojom djecom.
Bit će važno samo ono što Bog misli o meni. Bit će važno samo to jesam li u svom životu odražavao Božju sliku ili nisam. Bit će važno samo to jesam li nasljedovao Krista svojim činima ljubavi ili nisam. Bit će važno jesam li volio Boga svim svojim bićem i bližnjega kao samoga sebe. Bogu sam sličan po ljubavi, jer Bog je ljubav.
Kad budem zaboravljena hrpa kostiju, bit će samo važno hoće li mi Gospodin reći: valjaš slugo dobri i vjerni, uđi u radost Gospodara svoga.
Tada će samo biti važno hoće li reći mojim kostima da ožive i u vječnosti ljube Gospodina kojega su voljele za svoga života.
I kad nam se sve čini bezizlaznim, kad se osjetimo kao Izraelci kojima piše prorok Ezekiel: zarobljeno u stranoj zemlji bez nade za povratkom, tad je vrijeme za povjerenje da Bog sve vodi na način koji je najbolji za mene, tad je vrijeme za nadu da je Bog onaj koji govori i čini i sve izvodi na dobro.
Podsjeti se često koji je smisao tvoga postojanja. Podsjeti se često zašto si stvoren, zašto si rođen, zašto je Bog udahnuo svoj dah u tebe.
Sjeti se da si stvoren iz ljubavi i da si stvoren za ljubav. Sjeti se da si stvoren za vječnost i u skladu s tim istinama oblikuj svoj život i vjeruj i pouzdaj se da će te Bog proslaviti u vječnosti.