Ne možeš biti i Božji i svjetski
Zavaravanje suvremenog doba sastoji se u tome da se čovjeka pokušava uvjeriti kako neće trpjeti nikakve posljedice svojeg djelovanja.
Sve što je dobro čovjeku ide na njegovu osobnu izgradnju, a sve što je u sebi zlo čovjeku ide na propast. Čovjek ne može očekivati da će na bilo koji način uspjeti biti Božji ako će birati malo onaj, malo ovaj put. Naravno da je puno lakše biti svjetski nego Božji jer svijet nudi lakši put, put prividne obmane zadovoljstva i uživanja, međutim, zar nije čudno da bi čovjek bio stvoren samo da uživa u nečemu bez prethodnog stjecanja iskustvene stvarnosti svojeg uzvišenog poziva.
Čovjek se ne bi smio zadovoljavati nekim trenutnim zadovoljstvima jer ona ne pospješuju čovjekovu vrijednost nego je zataškavaju. Svjetska zadovoljstva su tu kako bi čovjeka usporile u duhovnom rastu. Ali teško je govoriti o duhovnome rastu ako se sve što ima veze s duhovnom stvarnošću smatra viškom, nepoželjnim, nečim što Crkva kao takva zagovara, ali nešto što je nedostižno „običnom“ čovjeku.
Poštovani čitatelju, netko nas dobro laže. Svi mi jako dobro znamo tko je otac laži. Ljubomoran na čovjeka, Sotona želi učiniti sve kako bi ga odvratio od Boga i umanjio mu dostojanstvo djeteta Božjega. Sotona radi sve kako bi čovjek počeo u sebi graditi obrambene brane od kako ga to on prikazuje zahtjevnog Boga.
Trebali bi biti oprezniji, čovjek modernog doba u velikoj je opasnosti da na Boga kršćanske objave počinje gledati kao i na svakog drugog boga u ostalim religijama ili se ide u drugu krajnost, ritualne prakse različitih religijskih pokreta koji svojevoljno provode svoje tzv. obrede po nekim privatnim objavama određenih prosvijetljenih osoba mogu dovesti do velike nesreće u životu.
Kršćanstvo nudi križ Isusa Krista i osobno posvećenje kroz isti, a čovjek uvijek teži lakšim rješenjima i to ga često puta odvede na instant rješenja životnih situacija pa poseže za pomoći kod ljudi koji su suradnici Sotone. Zamka leži u tome što Sotoni nije problem dati nešto dobro, no kad to od njega čovjek dobije, on traži čitavog čovjeka u svoju službu zla. Tzv. dobro koje Sotona daje nije istinsko dobro, nego je samo trenutno bačena udica da privuče čovjeka.
Čovjek u životu može imati zlo koje se na prvi pogled niotkud stvorilo, no ono je posljedica i najmanje suradnje sa zlim silama. Stoga, okrenimo svoje povjerenje u jedinog istinskog Boga, Oca Gospodina našega Isusa Krista, nemojmo svoje povjerenje trošiti na neznatne ljude koji su iluziorno prosvijetljeni od sila koje ne žele čovjeku dobro nego ga žele grubo rečeno uništiti.