O.JAKOV: Pogled sa svoje jame usmjerio sam na Kristovo svjetlo
Imao sam u svome životu mnoge krize jer sam redovito sam sebi bio najveći teret. Znale su me preplaviti tame i brige.
Znao sam moliti Boga da me oslobodi, da mi pomogne, da olakša moje terete. I bio sam često frustriran jer se ništa nije mijenjalo, tame su i dalje bile tamne, bol je i dalje boljela. Buljio sam u jamu ispred sebe i polako klizio u nju, tonuo sve dublje i dublje i svijet mi se činio mračnijim i mračnijim.
Ali shvatio sam koliko je važna perspektiva: umjesto da buljim u svoju jamu koja zjapi preda mnom i proždire svaku nadu i sreću, mogao sam gledati Kristovo svjetlo.
Svjetlo koje je sjalo meni iza leđa i kojemu nisam davao svu pažnju koju sam trebao premda sam znao da postoji. Umjesto da tonem u jamu, mogao sam se okrenuti i fokus staviti na Njega, na ono dobro u meni, na sve ono na čemu mogu biti zahvalan.
Mogao sam fokus staviti na činjenicu da sam voljen, beskrajno i bezuvjetno, mogao sam prestati tražiti svoju vrijednost u tome što će drugi misliti i što ću ja misliti o sebi, kad sam znao što On misli o meni.
Čak i ako to nisam osjetio, mogao sam vjerom prihvaćati tu istinu i iz nje crpiti snagu za ići naprijed. I u najtamnijim danima mogao sam se držati za to svjetlo. Mogao sam zahvaljivati. Mogao sam pjevati o Božjoj dobroti.
I što je bol bila veća, mogao sam glasnije pjevati o tome kako je Bog predivan. I pjevat ću i zahvaljivati. I hodit ću prema tome svjetlu koje me drži usidrenim da ne kliznem u jamu koja preda mnom zjapi.
I zahvaljivat ću Bogu na tome što postoji. I što me voli. I što me trpi. I što neće odustati ni kad ja poželim odustati. I znam da će na kraju sve biti dobro, jer Bog uvijek sve izvodi na dobro.
Za portal www.bogjetu.com napisao o. Jakov od Križa.
Za još ovakvih tekstova O.Jakova posjetite na ovoj POVEZNICI.