Mističnost Božjeg utjelovljenja
Isus Krist. Zvučno ime. Ime koja odzvanja generacijama. Ime koje sa sobom nosi jednu svojevrsnu životnu ponudu nesebičnosti i izvanredne dobrote, ime koji nosi poziv da budemo bolji ljudi – bolje osobe. Njegov je život po mnogočemu bio poseban, drugačiji, život pod povećalom.
Dok su ga mnogi željeli prikazati kao pomahnitalog neuspjelog proroka, drugi su u Njemu prepoznali istinsko Božje podrijetlo, Božji identitet. Mističnost Isusova podrijetla mnoge je Njegove suvremenike bacala u različite rasprave dok su mu mnogi povjerovali jer su Isusove riječi potvrđivala djela. Drugim riječima, Isus nije ljudima pričao zamamno bez pokrića.
Isus je samo na prvi pogled izgledao kao običan čovjek svojeg vremena. No, ipak nauk o Božjem kraljevstvu otkrivao je Njegovo primarno podrijetlo i narav. Božje podrijetlo, božansku narav. Ovo je podrijetlo eksplicitno otkriveno u vremenima nakon uskrsnuća, vremenima prve Crkve. No, što je bilo s Isusom Kristom prije događaja utjelovljenja?
Oduvijek je postojao, jasno je kao dan, međutim, Isus Krist je puno više od svega onoga što čovjek svojim oskudnim riječima može opisati i objasniti. Utjelovljenjem je ljudima otkrio Božji naum za čovjeka, međutim, jesmo li mi dovoljno dobro shvatili što je Isus utjelovljenjem želio uistinu postići za čovjeka? Po interesu koje moderno društvo iskazuje za kršćansko, može se reći da nismo. Još uvijek nismo shvatili da kršćanstvo nije izvanjska forma nego način života. Da, kršćanstvo se živi u crkvi, ali ne samo u crkvi.
Kršćanstvo nije rezervirano za crkvene i samostanske zidove, za biblijske grupe, studente teologije i sl. Isus jednako treba i ljude teološkog obrazovanja i sve ostale ljude kako bi Božje kraljevstvo koje je On navijestio i živio dok je boravio na zemlji bilo što aktualnije. No, nismo još uvijek shvatili. Božje utjelovljenje dogodilo se jednom u povijesti čovječanstva, no isti taj Isus prisutan je u svakoj crkvi putem euharistije i poziva svakog čovjeka, bez iznimke da krene putem Božjeg kraljevstva. Putem jednostavnih međuljudskih odnosa, bez kamufliranja.
Zar je to toliko teško? Zašto se čini da je ljudima 21.st. lakše slijediti prolazne isprazne trendove nečovječnosti i brige isključivo za svoje ciljeve? Isusovo utjelovljenje može imati velike pozitivne promjene na naš život, no međutim može nam se lako dogoditi da to utjelovljenje nismo shvatili kao Isusovu ponudu za svoj vlastiti život baš u ovom vremenu u kojem se nalazimo nego tek kao povijesni događaj koji se tiče središnje osobe u kršćanstvu.
Vrijeme je da ovog adventa pokušamo smjestiti Isusa na pravo mjesto u svom životu – na jedino ispravno mjesto koje mu i pripada. Vrijeme je da sve lažne bogove u svom životu otpustimo i napokon shvatimo kako nam je u Isusu Kristu izvor svakog smisla, zadovoljstva i radosti koje nijedan izvanjski i lažan simbol adventa ne može nadomjestiti. Prije svega, potražimo Isusa u svom životu, možda smo ga izbacili kao i oni koji ga nisu primili u svratište, a možda mu nosimo dar svoje osobe kao mudraci? Poštovani čitatelju, koju stranu ti biraš?